Venera u Raku – Love is A Many Splendor Thing (Ljubav je divna stvar!)

Venera je od juče u Raku. (Ovo je dopunjeno izdanje jednog starog teksta o njoj)

Pustite muziku i čitajte, budite opijeni, kao što je ona dobrovoljno, sasvim posebno opijena ljubavlju, strepnjama i samoćom. A posle nastavite da slušate do kraja ☺

Prvo je dakle, Venera ušla u Raka. Onda je čovek nasuo još jedno piće u baru. Onda je došao drugi čovek, i ubrzo je na stolu bilo osam čaša za njih dvojicu. Onda je neko pustio neki stari šlager, a jedan od ove dvojice je zapevušio. Te večeri jedna mlada devojka je plakala zbog prve ljubavi, a sestra ju je tešila majčinskom brigom sasvim nežno, strepeći da se njoj to više nikada neće desiti. Poželela je jako, jako da joj se grudi još samo jednom bar tako tresu zbog ljubavi. One nešto starije, što bi Tolstoj rekao “sredovečne od trideset leta” poput Karenjine, prisećale su se mladosti, nekih ljubavi, prepričavale sećanja na ona vremena kada su bile mlade. Spavala je noćima u njegovoj majici, on bi joj pisao pesme i davao smešne nadimke, a njena mama ni dan danas ne može da ga zaboravi! Ispisala bi njegovo ime na svom donjem rublju, jer Venera u Raku voli tiho i nečujno, intimno i odano, čuva svoju ljubav kao oči u glavi. Sjaj u travi je bio antologijski film ovih Venera, pa su u glas smejući se krenule da izgovaraju stihove koje su naravno znale i danas napamet, tu na sred bašte kafića u kome su sedele naočigled sveta sa sve dignutim čašama: “Sada, kada ništa na svetu ne može vratiti dane prohujalog leta, naš sjaj u travi i bleštavost sveta, ne treba tugovati, već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živeti.. Zaboravimo, ne radi nas, već radi zaborava …zaboravimo da smo se voleli, da smo se svađali i da smo bili krivi…” Pa iako su se smejuljlile na početku što izvode ovaj spontani kratki čin u po bela dana, sa zadnjim rečima im je zablistalo oko pa prineše čaše da tekućina spere slatkastu gorčinu koja se odjednom zgrudvala u grlu.

I uvek ih je na tom skupu bilo minimum tri. Dogovore se dve pa dodje treća. Jer Rak je mnoštvo. Od tri žena pa na više. A onda su i one nasule još pića. I opet se sećale i smejale na sav glas i plakale od smeha. Ili uspomena. Nije im bilo važno, bile su opet mlade. A sve su bile jako lepe. Sa krupnim očima, obično svetlim i toplim.
Sve su one Devojka iz Ipanema, koja je prolazila slučajno ulicom i inspirisala dva umetnika za večnost. “Čista poezija!” tada je iskliznulo sa usana Morezu. Presavio je salvetu in a njoj ispisao čuvene stihove. A ona, Heloísa, uputila im je iskren, nevini osmeh. Bila je mlada, i ovo je slika nje iz tog vremena koja poptuno dočarava Veneru u Raku sa sve smaragdnim očima.

The Girl From Ipanema

Venera u Raku je najpre želja za ljubavlju pa onda veza sama. Ovo je čežnja za poljupcem, san o sreći, idiličnoj sreći dvoje koji će se voleti zauvek. I nikada se ona neće odreći tog sna sve dok deca ne dodju. A onda će proživljavati sa njima, pogotovo ako budu ćerke, ali i ako su sinovi, svaki trenutak njihovih ljubavnih sreća i patnji. I opet, deca će biti lepa, sentimentalna, sklona umetnosti i muzici, pesmama, jer sav zanos majke i njena mladalačka ljubav se sad sliva u dete koje kao da po malo liči na onu staru veliku ljubav iz najbezbrižnijih dana. Pa i kada se desi da dodje do razvoda, ona uvek bira i ostaje uz decu, ali krišom u stvari, negde ostaje sa tom decom uz svoj san o ljubavi, jer deca su ljubav. I više nego oni raduje se i čeka da joj dodju jednom i kažu da su se zaljubili.

Zato u danima kada je Venera na nebu kao sad, žene maštaju da budu majke ili da ponovo u ljubavi prožive nešto što dugo nisu. Ali ne može se u majčinstvo bez ljubavi, pa svi predlozi o bankama sperme, i ugovorenim roditeljstvima tek da bi se potomstvo imalo – kod ovih Venera pada u vodu čak i ako je minut do 12 na biološkom satu. Ako je Lav srce kao hrabrost, neustrašivost da se voli, radost zbog toga što na svetu postoji ljubav, Rak je srce koje strepi, koje brine, koje se nadvija nad svojom ljubavi kao pesnik nad svojom pesmom u kojoj veze najnežnije i najintimnije reči i čuva je od pogleda drugih. Koju možda nikada neće nikome ni pokazati. Ovo je strepnja da ljudi ljubav ne uzmu, jer šta su Rak nego ljudi, svi na svetu ljudi, ta masa, svi ti pogledi ka nama od kojih se sada ova Venera boji. Ovo su slike dece i partnera u novčanicima, tamo gde ih samo ona vidi i tako nekada usput poljubi. Ovde strasti gube pred emocijama, pa kao i žena, i muškarac je ovde pre sanjar, zanesen, koji će poljubiti svoju ženu u stomak i kada nije trudna. Pomilovaće joj grudi, a onda po licu i skloniti pramen kose i nasmešiti se presrećno svojoj sreći, isto onako tiho. Ni reč neće reći ni jedno od njih, ali znaće sve. I generalno uvek kada je na nebu Venera u Raku ljudi su sentimentalniji nego inače, a svaka kuća čašćava pićem. Veselo u kući, radost, a negde se radjaju baš sada lepa deca koja će se stideti svaki put kada im za koju godinu budu pričali kako su lepa. Jer ono što je Veneri u Raku važno jesu toplota, nežnost, dodir i bliskost, u stvari – intima.

Kada je Venera u Raku svakome prija malo nežnosti, topline i ljubavi. Prijatno je i bez fešte i fanfara. I ne mora niko da zna. Iako je astrologija proslavila Veneru u Ribama kao znamenje tajnih veza, zapravo je tajna veza drugo ime Venere u Raku. Svaka ima bar jednu, ali to nije tajna veza, već tajna srca. Tajna njenog srca. Ljubav njenog sna. Venera u Ribama su više zabranjene, i to je za neku drugu priču kada budemo pričali o grehu. A Venera u Raku se daje, iako stidljiva, predano zaljubljeno i potpuno. Jer duša ovde voli. Pa samo kada se voli ma koliko da boli, duša se raduje. Al’ kad se ne voli, kada se u veze ulazi bez reda, tada Venera u Raku samu sebe ruši, silom do gadjenja spram ljubavi dovodi, pa je bolje biti sam nego zbog socijalnog konteksta koji ovde zbog Raka ima priličnu sugestivnu i agresivnu ulogu – sa nekim (“kad ti misliš da se udaš?” i sl). A jasno je kakvo je vreme u kome živimo – u kome se ljubav maksimalno sa sadržaja prebacuje na objekat, na fizičko, vizuelno. Ljubav kao brend. On ima neki auto, ona ima neke cipele – pa se spoje. A ovo je sada jedna sasvim druga priča o kojoj su davno još pevali Atomci: “za ljubav treba imat dušu”.

Ovo nije mp3 ni Iphone, ovo je gramofon, ovo su ploče. Ovo nije Facebook album, ovo je stari foto album debeo i kvalitetan, još davno pažljivo odabran. Ovo je ljubav ka svemu retro, svemu što podseća, seća i evocira dušu. Ovo su boje, i prelepost trenutka koji ume sada da se uhvati i otme od brzog vremena. I eto, tako bi trebalo da nam bude sad, pa do 12. avgusta. Te ako imate nekoga sa kim ukidate sebi samoću, a on sebi sa vama, pa se tako povremeno vidite po pitanju seksa dok ljubavi nema, otkažite taj, sada bar, nepotreban susret! Samo ćete se razvaliti još više od nedostajanja emocija i ljubavi jer sada svi hoće da vole. Srce se sada najlakše otvara, za muziku, noć, pesmu, opijenost, ljude. Posebno što će Venera imati i izazovne aspekte sa Uranom i Plutonom, pa nekome susret sa starom il’ novom ljubavi neplaniran, nekome iznenada na splavu po mesečini zasviraše pesmu koju nije čuo 20 godina. Ali emocije, gejzir emocija tek pojavio se. Živi smo! Divna je prošlost, divne su uspomene, sva sećanja, divni su ljudi ovi dragi sa kojima sedim i delim ovaj trenutak. Tako toplo.. oh, bože hvala ti na srcu koje si mi dao što može da voli i pati i večno se raduje tome! Do suza! Do suza sa smehom, do suza sa tugom.. samo da je do suza i vredno svakog sećanja i daj, naspi još jednu čašu vina! Jer moje najveće bogatstvo su slike koje nosim u duši. Jer ljudi bi da vole i budu voljeni. I niko ovde nije kriv, plašili smo se svoje ljubavi i predali joj se da nas je utopila! Zato pre kraja, ovo je pre svega šansa za nov početak jer beskrajnu moć opraštanja ovde nosi Venera. Za resetovanje veza, a slobodnima – ljubavne, guste od emocija noći. Onima koji se ne budu našli ni u jednoj slici, eto stvaralaštva, plesova, izlazaka, veselja i smeha. I naravno, suza koje idu zajedno sa osmehom. I čuvajte svoju ljubav! Čuvajte njega ili nju, čuvajte svoje srce da bi moglo da ostane čisto za ljubav kada se desi. Čuvajte se pomahnitalog degeneričnog doba koje ljubav krnji i slabošću je naziva. O kako je divno biti slab… o tome Venera u Raku može da vam priča satima. Ranjiv, slab i u stvari jak. Jer snaga je u slabosti, moja sva moć je u mojoj slabosti što volim, što ne mogu da kažem “Ne” onome koga volim. Ja sam Barbara, i ja sam Ines, i Ipanema Girl. Ja sam muza svih pesnika. Ja sam žena koja ume da voli samo jednog muškarca. I žena koja od ljubavi nikada odustati neće!

  • Love
  • Save
    Add a blog to Bloglovin’
    Enter the full blog address (e.g. https://www.fashionsquad.com)
    We're working on your request. This will take just a minute...